Talin – Bratstvo Crnoglavih
Strahinja Lekic
Tokom noći svetog Đorđa, negde između 1343. i 1345. godine došlo je do velikog ustanka nehrišćnaskih Estonaca, protiv sve većeg broja hrišćana i ostalih stranaca, a pozornica ustanka bio je srednjevekovni Talin. Grupa stranih trgovaca se udružila u bratsvo u nameri da odbrane svoju slobodu i pravo na veru – ovo udruženje nazvano je Bratstvo Crnoglavih.
Strani trgovci koji nisu poslovno vezani za Talin, trgovci koji su stranci, a imaju svoje predstanvništvo u Talinu i trgovci kojima je mesto prebivališta Talin, ali su neoženjeni, imali su pravo da pristupe ovom bratsvu koje se polako pretvaralo u bratsvo vitezova. Od polovine 14. veka pa sve do 20. Crnoglavi su imali svoja predstavništva u centrima najznačajnih gradova širom Evrope. Njihov uticaj i moć narasli su do te mere da su imali glavnu reč u formiranju politike baltičkih zemalja.
Crnoglavima je mesto osnivanja Talin gde su doneli i svoj prvi statut koji obavezuje svakog člana bratstva da poštuje i ceni svu ostalu braću. Ako bi neko iz bratsva opsovao drugog člana bratsva morao bi da plati kaznu od 1 stare marke, a ako bi ga, pak, udario, morao bi da plati 3 marke za svaki udarac. Na ovaj način su se izbegavali sukobi među braćom koja su se svaku noć okupljala u prostorijama bratstva kako bi se odmorili od poštenog rada tokom dana i kako bi razmenili iskustva i saznanja o trenutnoj situciji u trgovini. Braća su se štitila i van prostorija bratstva što im je omogućilo da postanu bogatiji i uticajniji. Bratstvo je često organizovalo zabave i proslave naročito na hrišćnaske praznike. U gradskim knjigama postoji zapis koji kaže da je baš na jednoj takvoj proslavi božića 1441. okićena prva božićna jelka, pa je tako Talin mesto odakle se ovaj običaj raširio širom sveta.
Kako su vojvodstva, na prostoru današnje Estonije, pa i grad Talin postali hrišćanski tokom 15. i 16. veka, prestao je da postoji osnovni smisao bratsva Crnoglavih. Oni nisu odučili da raspuste bratsvo, već su osnovali male viteške odrede koji bi patrolirali gradom od zalaska do izlaska sunca i brinuli bi se o opštoj bezbednosti i eventualnim napadima od spolja. Čak su u nekoliko navrata i poklanjali topove i finansirali dogradnju gradskih zidina kojma se i dan danas Talin ponosi.
U 19. veku bratsvo je promenilo formu i od bratsva vitezova-trgovaca postalo je udruženje Crnoglavih koji su imali svoje lože u 20 evropskih gradova. Njihova glavna loža i sekretarijat nisu menjali svoju adresu sve do ukidanja brtstva od strane Sovjeta 1940. kada su na dve decenije prestali da postoje. 1961. godine u Hamburgu je osnovano udruženje pod imenom Bratsvo Crnoglavih i smatra se da je ono direktan naslednik nekadašnjeg moćnog bratstva.
U svim gradovima u kojima su Crnoglavi bili prisutni, postoje kuće i palate gde su se nalazile njihove prostorije. Najčeseće su bile smešteneu samom centru grada nedaleko od gradske kuće tako da bi im gradski oci, ukoliko to zatreba, bili veoma blizu. Palate i kuće Crnoglavih su danas najčešće muzeji ili prostorije gradske uprave. Njihova velelepnost i jednistvenost i dan danas krasi gradove u kojima se nalaze.
Možda najbolji primer takvog objekta je Kuća Bratstva Crnoglavih u Rigi u Letoniji koja svojom neobičnom arhitekturom pleni sve one koji pored nje prodju. Ona je danas zaštitni znak Rige i svakog dana turistima i prolaznicima kazuje priču o moćnom bratsvu koje je nekada bilo smešteno u njoj.
S.L.